

Jeste li već čuli za novi trend odgoja koji su pokrenuli Skandinavci?
Nesumnjivo je da Skandinavci imaju specifičan stil i način života kojemu se već duže vrijeme divimo. No, ovaj put nije riječ o uređivanju interijera ili odijevanja. Riječ je o načinu odgoja djece, roditeljstva koje također poziva na praktičnost, umjerenost i funkcionalnost.
Da, zvuči baš poput nečega što definitivno treba današnjim roditeljima.
Sigurno se svakodnevno nađete u situaciji kako istovremeno pripremate ručak, a mališani vam se motaju oko nogu, otvaraju police u kuhinji, galame i međusobno se svađaju.
Pojam slow parenting u doslovnom prijevodu značio bi “sporo roditeljstvo”, dok ćemo mi koristiti nazive "neaktivno" ili “lijeno” roditeljstvo.
Ipak, svaki roditelj dobro zna da vrijeme uz klince može biti sve samo ne lijeno. Pojam takvog odgoja mogao bi vas zavarati na prvu.
Nakon cjelodnevnog posla po kući, u doba kada mališani napokon utonu u san, mame i tate svoju večer provode u razmišljanjima:
Roditelji su naime u svom odgoju često sumnjičavi da uvijek premalo pružaju svojoj djeci.
Da bi se oslobodili obaveza, djecu često vode u igraonice, na izlete, u park, na sport, ples i slično. Danas bi stručnjaci ovaj oblik mogli smatrati lošim i nazvati vas nemarnim roditeljem, dok vi mislite da radite najbolje za svojeg mališana.
Za početak, izbacite nepotrebne aktivnosti iz rasporeda. Lijeno roditeljstvo ograničava aktivnosti izvan kuće na maksimalno dva sata tjedno. To će pružiti priliku da djeca više vremena provode u igri i raznim aktivnostima u dvorištu i kući.
Slow parenting omogućit će vam da gledate svoju djecu kako rastu, kako se razvijaju, kako uče nove riječi, opažaju i grade vlastitu osobnost.
Pojam lijenog roditeljstva odbacuje svaku ideju da roditelji svoj život podrede djetetu.
Izađite s djecom u dvorište i dopustite im da se sami igraju i istražuju svijet oko sebe.
Dozvolite im da padnu, da se udare ili poderu odjeću penjući se na stablo jabuke. Cilj lijenog roditeljstva je da dijete samo istraži svoje granice, postane odgovorno i samostalno.
Djeca se u blizini roditelja ne mogu opustiti jer su svjesni da ih netko neprestano motri. Ideja slow parentinga je da djeca slobodno uživaju u igri i nauče koliko su zapravo spretni i sposobni učiniti nešto što im roditelji možda nikada ne bi dozvolili.
Djeca zbog zabrana često dobiju dojam da su nesposobna što dugoročno nije dobro za njih:
Kada roditelji previše motre svoje dijete, ono se počinje ponašati prema obrascu kojeg su u svojoj glavi zamislili mama ili tata. Tako djeca postaju stereotipi, moraju se baviti nogometom jer to tata želi, a kasnije upisuju zanimanje kojim se i mama bavi.
Neaktivno ili lijeno roditeljstvo dopušta da dijete samo razvije svoje vještine. Cilj takvog roditeljstva je da mališani sami otkriju za što su sposobni i što ih zanima, u čemu se najbolje snalaze.
Slow parenting razvija važne životne vještine kod djeteta, a uobičajen odgoj te užurbani i stresni način života roditelja oduzima vrijeme da se svom mališanu istinski posvete i daju potpunu podršku u njegovim potrebama kako bi klinci postali ono što oni sami žele.
Rizik je dio svakodnevnog života kroz koji prolaze odrasli, a cilj neaktivnog roditeljstva je i mališane pripremiti na takvu budućnost.
Iz rizika mogu proizaći samo dvije stvari: uspjeh i neuspjeh. Klinci odgajani na ovaj moderan način u životu će najčešće prihvatiti rizik i neće žaliti za propuštenim prilikama. Uspjeh će se slaviti, a zbog neuspjeha naučiti lekcija.
Dozvolite im da se u parku popnu na najvišu točku penjalice. To ne znači da ćete ih dovesti u opasnu situaciju koja će rezultirati odlaskom na hitnu. Možda će završiti u suzama ili masnicama, no to će ih naučiti da nas život ponekad baca na dno, a uspjeh je podići se i pokušati ponovo.
Iz rizičnih situacija mališani će naučiti kako svijet funkcionira i kako prihvatiti posljedice uspjeha i neuspjeha.
Stoga prihvatite izazov i dozvolite da djeca razmišljaju svojom glavom.
Ovaj stil roditeljstva jednako je povoljan za klince i roditelje, te vam daje priliku da napravite nešto za sebe i dobijete povjerenje u svoje najmlađe.
Povjerenjem ćete dozvoliti klincima da se sami igraju i kada niste u njihovoj blizini i bez ikakvog straha ih ostaviti same u dvorištu čitavo poslijepodne. Dozvolite djeci da budu djeca.