Datum objave: 11.07.2018

Može on doći k meni, ali ja imam samo igračke za curice i ja ne znam s čim će se on igrati.

Jeste li ikad čuli ovakvu rečenicu? Mi jesmo, od petogodišnje djevojčice kojoj je na igru došao četverogodišnji dječak (i ne brinite, sve je bilo u redu jer su veselo slagali ponije u kućicu) wink

Pitanje nije je li se on snašao i jesu li se dobro igrali nego zašto je uopće mala djevojčica izrazila takvu zabrinutost oko svojih “igračaka za curice”.

Kako nam se dogodilo da se djeca prije odlaska u školu toliko odvajaju u grupe cure i dečki i možemo li to spriječiti? 

Da, malo prije treće godine djeca počinju biti svjesna svog spola i počinju jasno uočavati razliku između muškaraca i žena. Od treće do četvrte godine, ako su u vrtiću, počinju birati i prijatelje. Pogađate, prema spolu. 

Sa tri godine djeca počinju razlikovati odnose muško-žensko, a ulaze i u razdoblje kada se žele igrati samo s dečkima ili djevojčicama
S tri godine djeca počinju razlikovati odnose muško-žensko,
a ulaze i u razdoblje kada se žele igrati samo s dečkima ili djevojčicama

 

U tim godinama od njih sve više čujemo “dečki su dosadni” ili “curice su bez veze”. 

To je dio razvoja. No je li dio razvoja nametanje djevojčicama ili dječacima samo onog što je na policama označeno za njih? 

Radite li razliku? Oblačite li svoju malu curicu samo u varijacije ružičastog da vam ne bi govorili “kakav slatki mali dečko”.  Govorite li svom malom dečku da “trči kao curica”?

Kako djeca rastu, tako im se sve više nameće s čim bi se i kako trebali igrati. Čini se, da smo mi roditelji, koji smo odrastali u sedamdesetima i osamdesetima bili manje izloženi podjelama. A to je bilo prije 20, 30 i 40 godina. 

Danas su te podjele muško-žensko izrazito vidljive. Pa tako i na igračkama. A naša uloga kao odraslih osoba koje mogu kritički razmišljati je oduprijeti se tome i djetetu ponuditi sadržaje i igračke koje mu omogućuju da se zdravo razvija. Sa zdravim stavovima. 

Zašto je važno kakve igračke pružamo djetetu?

Igra ne poznaje spol. I dječaci i djevojčice se igraju. 

Igračke su važne iz nekoliko razloga:

  1. Djeca sama za sebe trebaju odlučiti što je zabavno, a što nije. Zašto dječaci ne bi uživali u spremanju slasnih delicija iz dječje kuhinje? Zašto se curice ne bi igrale s bagerom u dvorištu?
  2. Kroz igru djeca razvijaju razne vještine i uče. Kada ih ograničimo u igri, ograničavamo njihov napredak. 
  3. Djeci igračke trebaju kako bi se igrali uloga i eksperimentirali.  Igračke koje djeci govore tko bi trebali biti, kako bi se trebali ponašati i što bi ih trebalo interesirati sputavaju ih u odabiru i izgradnji samih sebe. 

Igračke koje potiču djecu na aktivno razmišljanje

Od ranih dana, već jednogodišnjake, potrebno je poticati na igru.

Jednostavne puzzle koje slažu jednogodišnjaci pretvaraju se u složenije koje slažu dvogodišnjaci…

Kocke svih oblika i veličina i razne konstrukcije od malenih dijelova pomažu pri razvijanju fine motorike ali i potiču djecu da aktivno razmišljaju i rješavaju pred njih postavljene zadatke. 

Jeste li primijetili da su takve igračke: setovi za konstrukciju ili setovi za male znanstvenike većinom na policama za dečke?

I djevojčice vole slagati. I trebale bi se i one igrati takvim igračkama smiley

Igračke koje potiču emocionalne vještineDjeca se trebaju igrati uloga. I djevojčice i dječaci vole prodavati i kupovati

Emocionalne vještine stječu se osjećanjem zadovoljstva i ugode koju igra pruža. Kako bi dijete razvilo emocionalne vještine treba ga poticati na igranje uloga. 

Danas se dječake potiče da se igraju superheroja, a djevojčice jedino žele biti princeze. 

A postoji toliko drugih uloga koje mogu igrati i dječaci i djevojčice. 

Igranje liječnika igra je za djevojčice i dječake od koje djeca imaju koristi ne samo zato što se uživljavaju u određenu ulogu već se mogu i riješiti straha od liječnika. 

Igranje prodavača i prodavačice još je jedna savršena igra za djecu. Djevojčice i dječaci, svi vole odlazak u trgovinu i biranje stvari. A tek kad ih sami mogu prodavati!

Ako takvoj igri dodate i blagajnu, djeca se uče i brojiti.

Uživljavanje u uloge doista nema granica, samo morate djecu potaknuti da izaberu uloge koje nisu stereotipne. 

Igračke koje potiču kreativnost

Stereotipno razmišljanje: djevojčice crtaju i igraju se plastelinom, a dečki naganjaju loptu
Stereotipno razmišljanje: djevojčice crtaju i igraju se plastelinom, a dečki naganjaju loptu
 

Glina i plastelin, rezuckanje škarama, bojanje čepova, farbanje s dnom boce po papiru …  Ako vaše dijete ide u vrtić znate koliko uživa u prtljanju ručicama s raznim materijalima. 

Takve igre nisu slučajno veliki dio vrtićkog programa. 

Kroz kreativne igre djeca izražavaju svoje osjećaje, otvaraju se, ali vježbaju i finu motoriku te dobivaju osjećaj o omjerima u prostoru.

Odlično, zar ne? I za dječake i za djevojčice. A stereotipno razmišljanje je da su djevojčice te koje vole crtati i rezuckati. 

Kako birati igračke? 

Igračke birajte tako da pokrijete sva područja: djeca trebaju i crtati i rezuckati i gnječiti, uživljavati se u uloge kao i slagati kockice. Kako dijete raste tako će samo odabrati ono što mu se više sviđa i čemu je sklonije.  

Od najranije dobi, od prvog rođendana, pokušajte svojim malim dečkima i curicama birati igračke koje ne govore o tome kojeg je spola. Kako dijete raste imat će svoje želje. I kakve god one bile, nemojte djecu u njima sputavati i trpati ih u ladice. 

Svijet je pun stereotipa. Neka barem igra bude slobodna od njih. 
 

Igračke za djevojčice i dječake