Nekoliko razloga zašto mislimo da je dobro da djeca vjeruju u Djeda Božićnjaka
Od trenutka kada se u velikim trgovačkim lancima počinju pojavljivati božićni ukrasi i jelke, djeca počinju razmišljati o Djedu Božićnjaku. Počinju razmišljati o tome što će im simpatični djedica u crvenom donijeti, kada i kako mu napisati pismo i naravno - kada će stvarno konačno doći Božić.
Roditelji pričaju bajku o Djedu Božićnjaku, pokazuju njegovu domovinu Laponiju na karti, prepričavaju legendu o letećim sobovima baš kao i veliku lijepu laž o letenju kočije s darovima iznad cijelog planeta Zemlje.
Ta bajka dugo se priča i prepričava, a kako je fenomen o Djedu Božićnjaku postao dio naše kulture, mnogi su se psiholozi počeli baviti mišlju kako taj Djed Božićnjak možda loše utječe na djecu.
Jedan od njih, David Kyle Johnson smatra kako roditelji ne bi trebali lagati djeci o postojanju Djeda Božićnjaka jer to smanjuje vjerodostojnost roditelja jednom kada djeci otkriju kako on nije donio igračke. Također, on smatra da se tako ne razvija dječja mašta te da vjerovanje u Djeda Božićnjaka može biti temelj za manipulativno ponašanje u odrasloj dobi. Njegov dugi popis argumenata zašto ne bi trebalo lagati o postojanju božićnog djedice uključuje i korištenje Djedice za ucjenjivanje (neće ti Djed Božićnjak donijeti darove ako nećeš pojesti grašak).
No mi ne mislimo tako. Mi se volimo uljuljkati u svijet mašte gdje vilenjaci na dalekom sjeveru izrađuju igračke za djecu, a sobovi mogu letjeti.
I mislimo da je baš divno što djeca bar u jedno vrijeme godine, kada su mali, doista misle kako postoji neka čarolija.
Nema ništa slađe od kasne Badnje večeri u kojima klinci u pidžamicama ostavljaju čašu mlijeka i malo keksića za zaposlenog Djedicu.
Postoji čak nekoliko razloga zašto mislimo da je dobro da djeca vjeruju u Djeda Božićnjaka, a ta uvjerenja dijele i neki drugi psiholozi.
1. Svijet bajki zdravi je dio djetinjstva
Crvenkapica, Snjeguljica, Tri praščića, Ivica i Marica… sve su to priče koje se već stotinu godina pričaju djeci. I nisu istinite baš kao što nije istina da postoji Djed Božićnjak.
A zašto se bajke pričaju djeci? Zato što je mašta normalan i zdrav dio svakog djetinjstva.
Djeca veći dio svog djetinjstva provode u igri pretvaranja, posebno između pete i osme godine. A kako i ne bi. Pričaju im se priče u kojima životinje govore i grade kuće, klinci gledaju crtiće u kojima životinje govore, filmove u kojima ljudi lete…
A priča o Djedu Božićnjaku koji leti iznad zemaljske kugle još je jedna takva bajka koja potiče maštu.
2. Djeca kroz priču o Djedu Božićnjaku počinju zadavati pitanja
Priča o Djedu Božićnjaku više od bilo koje priče može vaše dijete natjerati da počne logički razmišljati.
Ova logika vam nema baš smisla? Mi mislimo da ima.
To su pitanja koja se javljaju negdje oko pete godine poput:
- A kako kočija Djeda Božićnjaka može letjeti na nebu, a tako je teška?
- Kako se Djed Božićnjak može spustiti niz dimnjak, a tako je debeo?
- Kako Djed Božićnjak baš u jednoj noći uspije obići svu djecu?
Potiče dječju logiku, a istovremeno i roditeljsku maštovitost - kako odgovoriti na sva ta pitanja.
3. Vjerovanje u nešto nevidljivo
Djeca koja vjeruju u Djeda Božićnjaka vjeruju u nešto što ne mogu opipati ili vidjeti. To je za njih velik posao i vrlo važan. To što vjeruju u postojanje simpatičnog djedice, daje im temelj da kroz život također vjeruju u neke neopipljive stvari kao što je vjerovanje u prijatelje ili vjerovanje u ljubav.
4. Djed Božićnjak je divna uspomene iz djetinjstva
Kada je većina današnjih roditelja bila mala darove je za Božić nosio mali Isus, a za Novu godinu Deda Mraz.
I svima nam se uvijek pričala ista priča, priča o nekom dobrom duhu koji je čarolijom donio poklon ispod drvca. Svaka odrasla osoba sigurno ima bar jedno sjećanje o donošenju božićnih darova, o svoj onoj glumi koju su naši roditelji izvodili kako bi nas stvarno uvjerili da ti stranci u crvenom doista postoje.
Djed Božićnjak možda ne postoji, ali uspomene iz djetinjstva su itekako stvarne.
5. Vjerovati u Djeda Božićnjaka je zabavno
Jednostavno je zabavno vjerovati u čarobnog simpatičnog Djeda Božićnjaka. Mislimo da je divno s djetetom razgovarati o njegovim željama i zajedno napraviti popis želja.
Zabavno je i poslati to pismo baš kao što je zabavno i djetetu objašnjavati gdje je Laponija.
Zabavno je i skrivati sve poklone do Badnjaka i kriomice ih stavljati pod jelku, baš kao što je fora paziti na to da ostavljeni keksići i mlijeko budu pojedeni do kraja.
Stoga neka dječja mašta o Djedu Božičnjaku potraje što duže, jer time djeca razvijaju svoju kreativnost i znatiželju.
