Kako naučiti dijete dijeljenju igračaka?
Poznajete li taj trenutak? Igraonica, sve izgleda mirno - a onda jedna ručica posegne prema drugoj i nastane drama. Plač, grč, potpuno iskreno razočaranje zbog jednog malog auta koji stoji u kutu već tjednima.
Ako odgajate malo dijete, ovo vam je vjerojatno poznato. I odmah vam kažemo: niste pogriješili u odgoju. Vaše dijete nije sebično. Ono je jednostavno malo dijete.
Zašto mala djeca teško dijele igračke?
Dijeljenje nije instinkt, to je vještina. I kao svaka vještina, treba se naučiti. Kod djece do otprilike treće, četvrte godine mozak jednostavno još nije u potpunosti opremljen za to. Evo i zašto:
Impulsi pobijede razum. Mala djeca žive u sadašnjem trenutku. Kad žele crveni autić - žele ga sada. Još nisu u mogućnosti zaustaviti se i reći si: "Pričekat ću, i moj prijatelj ima pravo." Samokontrola se razvija polako, kroz godine.
Posebno voljena igračka za malo dijete nije samo predmet. Ona je nešto ugodno, sigurno, familijarno. Kad netko drugi posegne prema njoj, dijete to ne doživljava kao zahtjev za posuđivanjem, već gotovo kao prijetnju nečemu što mu je blisko i važno.
Empatija je još u razvoju. Da bi podijelilo, dijete treba razumjeti kako se drugi osjećaju. A to - razumjeti tuđu tugu ili razočaranje - mali mozak tek uči. Nije zloća niti tvrdoglavost. To je razvojna faza.
Dijeljenje i izmjena - nije ista stvar
Dobra vijest je da dijete ne morate prisiljavati na dijeljenje kako biste ga tome naučili. Prisila najčešće samo povećava stres i frustraciju, a ne razvija stvarnu vještinu dijeljenja. Puno više pomaže mirno usmjeravanje i svakodnevni primjeri koje dijete promatra kod odraslih. Djeca uče gledajući nas, pa tako i kroz male situacije poput: “Sad sam ja na redu, a onda ću dati tebi.”
Koristan alat može biti i vizualni timer jer djeci daje osjećaj da čekanje ima kraj. Bez jasnog okvira, rečenica poput “pričekaj malo” često im zvuči kao vječnost.
Važno je i kako pohvaljujemo dijete. Umjesto općenitog “bravo”, puno više znači konkretna pohvala poput: “Baš si lijepo pričekao/la svoj red.” Takve rečenice djeci pomažu povezati ponašanje s pozitivnim iskustvom i potiču ih da ga ponove.
U trenucima kada neka igračka postane izvor sukoba, često pomaže i nježno preusmjeravanje pažnje: “Dok čekaš, hajdemo pronaći drugi kamion.” Ponekad upravo tako jednostavan korak spriječi veliku frustraciju.
Vježba koja se uklapa u svaki dan
Izmjena se može uvježbavati svakodnevno, u malim trenucima - bez čekanja na playdate i bez pritiska:
- Kotrljajte loptu jedno drugome.
- Izmjenjujte se s djetetom u biranju stranica slikovnice.
- Zajedno slažite slagalicu tako da svatko dodaje po jedan dio.
- Izmjenjujte se u biranju priče za spavanje.
Mali, svakodnevni trenuci grade tu vještinu korak po korak.
Još jedan praktičan savjet: ako vaše dijete ima posebno voljenu igračku, sklonite je prije dolaska gostiju. Uklonite potencijalni okidač i igra postaje puno mirnija za sve.
Pritom vrijedi znati da neke igračke same po sebi prirodno pozivaju na zajedničku igru - već samim načinom na koji funkcioniraju. Slaganje Connetix magnetnih pločica gotovo uvijek završi tako da svako dijete dodaje svoj komadić.
Staza s autićima sama postavi pitanje "tko vozi prvi?" i otvori razgovor o redu.
Puzzle su možda najprirodnija škola strpljenja - svaki komadić je nečiji red. A za nešto stariju djecu (od oko 3 godine), društvene igre s jednostavnim pravilima čine odličan sljedeći korak.
